Ljubo Jurčić: Bog je dao dobro Hrvatskoj pa imamo turizam i nekako životarimo

Jurčić je prije dvije godine izjavio da bi prosječna hrvatska plaća trebala biti dvije tisuće eura, a o subotnjem sindikalnom prosvjedu kaže: "Imamo sustav u temelju, to je fiskalna i monetarna politika koju smo definirali prije 25-30 godina, koji je stvorio situaciju u Hrvatskoj da se ne isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. Izvoz je najbolja ocjena konkurentnosti. Zemlja veličine Hrvatske trebala bi izvoziti 60 posto svoje proizvodnje, ne uključujući usluge da bi bila konkurentna", rekao je.

Vodila se, kaže, politika da ćemo zapostaviti poljoprivredu i živjet ćemo od usluga - utovara, pretovara, turizma, luka... "OECD ima dobar istraživački odjel koji je definirao tri ili četiri kategorije usluge - visoko, srednje i niže dohodovne usluge. Niže dohodovne usluge su fizički rad - usluge utovara, pretovara. To poluznanje, u najboljem slučaju, ili neznjanje na temelju toga se vodila politika početkom 90-ih i promijenili smo bazu koja je ekonomski bila dobra u starom sustavu. Kad smo ušli u demokraciju, tržišnu ekonomiju, mi smo se iz industrijske države vratili na manufakturu i obrt. Kad danas čujem da je glavna poanta naših političara da trebamo obrtnike, ti svi poslovi trebaju i dobro su plaćeni, ali ne diže ekonomiju. Električar ili keramičar danas zaradi više nego inženjer, i to je zapravo ta deformacija", poručio je.

Pojasnio je kako doći do veće prosječne plaće, naglašavajući da postoje tri subjekta. "To su država, poduzetnici i radnici. Radnici su i narod. Mi živimo u europskom okruženju, ušli smo u euro, i davno smo govorili da ćemo imati europske cijene, ali ne i plaće koje su u prosjeku dva ili više puta veće. Čija je odgovornost da imamo ovakve plaće? Obrnut ću situaciju - ovi radnici koji štrajkaju ovdje rade za 100-1100 eura u prosjeku ili ne mogu naći posao pa se kaže da nisu kvalificirani ili obrazovani. Ali, isti ti radnici, kad pređu na zapad, oni rade za dvostruko veću plaću i u tom su sustavu puno efikasniji. Radnici nisu prepreka. Imamo državu, a ekonomska politika kao da je rađena protiv državnog gospodarstva jer je stvorila uvjete da se ovdje ne isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. Zato su kompanije propadale", poručio je.

Jurčić je naglasio da su tri temeljne ekonomske politike - monetarna, fiskalna i industrijska. "Industrijsku ni dan-danas nemamo, a ta politika daje odgovor na pitanje što ćemo raditi, kako ćemo raditi, u kojem dijelu Hrvatske ćemo raditi i za koga. A iz toga onda proizlazi i obrazovanje, tehnologija, institucije... Monetarna i tečajna politika određuju konkurentnost našeg gospodarstva prema inozemstvu, a tako smo je napravili da smo umjetno napravili konkurentniju uvoznu robu nego domaću. Tek na trećem mjestu dolazi fiskalna politika koja organizirao kako financirati državu, radnike... Mi reagiramo kad ne nešto dogodi, a kad reagiramo onda gledamo da je to veliki napor i postignuće vlade", poručio je.

Na prvim ekonomskim predavanjima studentima kažu da je inflacija bolest gospodarstva, ali Jurčić napominje da to nije bolest, već znak da nešto u gospodarstvu ne funkcionira kako treba, baš kao temperatura kod čovjeka. "Vlada u kratkom roku ne može ništa napraviti drugo nego ovo što radi, da zamrzne cijene. Žalosno je što svojim potezima i raspravom ne pokazuju da rade na dugoročnim rješenjima. Kratkoročno ne mogu ništa više od ovog, ali taj kratki rok traje već šest godina. To je takmičenje, utakmica. Zato i kažemo da se vodi "tržišna utakmica", kao da se igra neko nogometno prvenstvo, pa kao tamo - ako si efikasan ići ćeš dalje. Sad imamo situaciju kad loša situacija podriva, potiče još lošiju", rekao je.

Dodao je da u Europi inflacija prosječno raste 2 posto, njima troškovi, kaže, rastu dva posto, a kod nas - pet posto. "Ako naš proizvođač ima rast od troškova od pet posto, hoće li on biti više ili manje konkurentan? Naravno da manje, jer mu troškovi rastu duplo više nego Europljanima", rekao je i dodao da se ta razlika samo pojačava ako se ne korigira ekonomska politika.

Mi se, dodao je, hvalimo time da rastemo dva puta brže od razvijenih zemalja Europske unije. "Ali, oni uopće ne moraju rasti. Imamo i smanjenje nezaposlenosti, zato što je naših 300-400 tisuća otišlo u inozemstvo, a imamo i demografiju. Kako ćete riješiti demografiju ako su mladi ljudi koji bi rađali djecu otišli u inozemstvo? Sve je to složeni sustav koji je međuzavisan, a mi to rješavamo točkasto. Bog je dao dobro Hrvatskoj pa imamo turizam i nekako životarimo, ne dolazim u probleme da ne možemo plaćati svoje obveze prema inozemstvu. Mi smo super zemlja, ne možemo je uništiti koliko je ona dobra", rekao je.

Kulturu ponašanja, kaže, u srednjem i dugom roku određuje politika. "Ne transformira se ni država ni poduzetnici. Poduzetnici nemaju drugog izbora jer okruženje u kojem posluju određuje država i oni se njemu prilagode. Ispada da ni hrvatska poduzeća nisu sklona transformaciji i unaprjeđenje proizvodnje, gledaju kratki rok jer moraju preživjeti", naglasio je.

Naglasio je da su najveći moreplovci, uzimajući u obzir veličinu države, bili Hrvati. U Japanu su, navodi, najtraženiji kapetani upravo Hrvati. "Ti su se ljudi školovali u Hrvatskoj, dajemo milijune. Za koga? Za inozemne poslodavce koji nam dođu i konkuriraju proizvodima našima koji su ostali. Ovo je luda kuća, samo se lijepo priča. Ekonomski vodostaj se u svijetu diže i mi na njemu plivamo", naglasio je.

Komentirajući odgovore političare na subotnji prosvjed, Jurčić je poručio da država nikad ne smije reći da nema novaca. "Za poduzetnike i građane imaju ograničenje. Ako je problem financijski za državu, onda problem nije novac, nego problem znanje vođenja države. To je samo izgovor države, a ovo je posao sindikata. S druge strane, živjeti s prosječnom plaćom od oko 1000-1500 eura u europskom okruženju nije zgodno", istaknuo je.

Jurčić je dodao da su u Hrvatskoj subvencije krive. "Pogledajte kakve su u Hrvatskoj subvencije, kao moja je baka bila najbolji čovjek na svijetu i rekla "evo ti, sinko, pare i nemoj se ti mučiti". Hrvatska je dala desetke milijardi eura za porezno oslobađanje. Da smo te novce uložili u povećanje produktivnosti i kapaciteta, danas o ovome ne bi ni razgovarali. Ali, da biste to napravili, morate imati strategiju i plan. Mi smo u jednom začaranom krugu i čiju cijenu plaćaju radnici. Oni koji mogu i koji su malo poduzetniji vide da tu nema perspektive i odu u inozemstvo. Velika je nesreća za Hrvatsku što preveliki broj školovanih ljudi odlazi u inozemstvo", kazao je.